Fudbalska romansa iz kakanjskog predgrađa privlači sve više Kakanjaca, ali onih iz dijaspore, koji za razliku od ovdašnjih srdačno i najiskrenije pozdravljaju historijski uspjeh FK Mladost iz Doboja.
piše: Jasenko Korjenić
Pri završetku debitantske sezone Mladosti u BHT Premijer ligi u susretima sa neatraktivnim protivnicima u Doboju, nedostajala je jedino publika na tribinama u velikom broju kako priliči rangu u kojem nastupa klub iz kakanjskog predgrađa. Da u budućnosti ne bi trebalo biti nepopunjenih stolica, svjedoče i sve češće posjete utakmicama Kakanjaca iz dijaspore.
Progres koji upravo doživljava klub iz ulice Milski put, neobičan je za cijelu državu BiH, pa i za sam gradić Kakanj koji se očigledno skupa sa svojim lokalnim vlastima još nije navikao, da ni kriv ni dužan, ima državnog premijerligaša u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu, i u sve jačoj i zanimljivijoj BHT Premijer ligi.
Sanja Ivanković Kahl na stadion u Doboju stigla je iz Stuttgarta. Već dugo godina Sanja izbiva iz Kaknja, pa se zbog nostalgije njemu vraća svakom prilikom. Ovoga puta Sanja je došla “maksuz” na utakmicu FK Mladost i HŠK Zrinjski iz zapadnog Mostara.
“Došla sam da gledam Mladost i da zatražim da mi poklone dres kojeg ću da nosim u tuđini”, kaže Sanja na početku razgovora.
Mensur Mušija, predsjednik kluba hitno je odgovorio na Sanjinu molbu, te joj poklonio dres.
“Ne sjećam se kada sam posljednji put vidjela Mensura, iako stalno dolazim u Kakanj. Nisam ni znala da baš on stoji iza svega. Čestitam mu na ovome, ali naglasiti ću i to da ga poznajem i cijenim dugi niz godina, prije nego se počeo baviti razvojem sporta u našem Kaknju”, govori Sanja.
Uskoro će Sanja ići u Švicarsku na prijateljsku utakmicu BiH i Španije, ali se još nije odlučila koji će dres obući.
“Ovdje u Njemačkoj svi nabavljaju dresove reprezentacije Bosne i Hercegovine, pa sam izrazila želju da imam dva dresa od fudbalskih klubova iz mog Kaknja u kojima ću da gledam reprezentaciju, jer sam ponosna na svoj grad”, kaže Sanja.
Dok se Sanja odluči između zelenog i crvenog dresa, mi ćemo joj poručiti da u Švicarsku krene u dresu kluba koji se iduće godine takmiči u Ligi 12, i da isti klub promoviše pred njegove nadolazeće evropske utakmice.
Još jedan nekadašnji Kakanjac Ranko Goronja stigao je iz Amerike i savršeno se uklopio u Sanjino društvo prilikom utakmice. Ranko skupa sa svojim sinom putem savremenih medija prati igre Mladosti.
“Ranko i njegova supruga su za vrijeme poplava bili među prvim Kakanjcima iz dijaspore koji su mi se javili i novčano nas podržali. To su humanitarne aktivnosti u koje sam često aktivno uključena kako bi pomogala svoj Kakanj. Da je Ranko uistinu pravi kakanjski patriota govori i ovo naše druženje na današnjoj utakmici. Znam da on to sa svojim sinom prati”, kaže Sanja.
Na nedavnoj utakmici protiv NK Travnika kada je dobojski klub pobjedom izborio opstanak u društvu najboljih, utakmicu sa tribina je gledao Neven Tomičić skupa sa sinom Stefanom.
Neven je skupa sa sinom Stefanom stigao iz Holandije. Nažalost, Stefan nam je promakao pri fotografisanju sa kartama na ulazu ispred stadiona. Neven je putem fejsbuka (autoru reportaže) najavio posjetu utakmici nakon što je pročitao intervju u kojem je predsjednik kluba izjavio da mu je žao što svi u Kaknju skupa ne uživaju u Premijer ligi.
Na početku razgovora ispričao nam je kako se zamalo rodio na fudbalskom terenu u Visokom i da je od tada vezan za fudbal.
“Ja sam se trebao roditi na stadionu u Visokom, jer su moji roditelji pratili FK Rudar na svakoj utakmici. Mama je tada rekla da nema šanse da se rodim u Visokom i pod hitnom pratnjom smo došli u Kakanj u staru bolnicu. Dakle, Rudar sam pratio od malih nogu po čitavoj bivšoj Jugoslaviji”, govori Neven.
Neven se prisjeća kako je kao dijete svaku utakmicu FK Rudara odgledao sa klupe za rezervne igrače.
“Sve negdje do 11 ili 12 godine tata bi me prebacio preko ograde, pa tako sjedeći pored igrača na klupi gledam utakmicu. Tako pamtim utakmice FK Rudara. Danas sam ja svog Stefana doveo da gledamo Mladost u Premijer ligi”, kaže Neven.
Neven prati Mladost dugo godina, pa i kada je klub nastupao u amaterskim ligama. Nakon što je odgledao premijerligaški dvoboj sa Travnikom upitali smo ga za impresije.
“Uuu, bilo je gutavo, ali zaslužena pobjeda. Stefan i ja smo uživali do zadnje sekunde”, oduševljen je Neven.
Obzirom da skupa sa Stefanom prati i gleda utakmice u Holandiji i Evropi za kraj smo upitali Nevena da li priča bosanskog Hoffenheima ima evropsku perspektivu.
“Mislim da ako ovako nastave da će igrati u Evropi za par sezona. Meni je prije svega drago da se u BiH konačno nešto pomiče naprijed, a dokaz za to je ovo što se danas događa sa ovim klubom. Drago mi je što se njeguje sport u Kaknju, vidim da su aktuelni i rukomet, košarka i odbojka”, rekao je Neven na kraju razgovora.