-Kad izgovorim sintagmu „50 godina“ hvata me jeza i probadaju žmarci, jer je to dug vremenski period. A upravo toliko je vremena proteklo od vašeg završetka srednje škole. Iako je prije vas bilo još pet generacija maturanata, vi ste prva generacija kakanjskih gimnazijalaca koja obilježeva 50 godina od mature – kazao je u subotu, 14. maja ove godine u motelu “Tiron” u Kaknju profesor Emir Omeragić na obilježavanju godišnjice mature generacija školske 1965./66. godine. Došli su oni iz raznih krajeva Bosne i Hercegovine, ali i iz Kanade, Holandije, Hrvatske i još nekih država da bi se družili sa svojim srednjoškolskim drugarima.
Susret je započeo pred motelom zajedničkim fotografiranjem za uspomenu, a potom su se u sali objekta prisjetili svih profesora i drugara koji nisu živi te uživali u ponovnom druženju, danas kao penzioneri, prisjećajući se lijepih i nezaboravnih mladalačkih, srednjoškolskih dana i događaja od prije pola stoljeća.
Željka Adamčić, Lela Kulović, Aiša Mujagić, Agica Traup, Katica Škoda i Vinko Duvnjak iz Kaknja sjetnim obraćanjem podsjetili su na davno minulo vrijeme srednjoškolskih dana, Zdenka Aždajić iz Sarajeva je potom svakom svom srednjoškolskom prijatelju uručila brižno pripremljenu kolekciju fotografija iz četvrtog razreda, a Raif Čehajić poklonio po jedan primjerak svoje knjige “110 godina Kaknja” i “Rudnik – neispričana priča”, dok su ostali govorili o svom sadašnjem životu: Suada Smailbegović iz Kanade o putovanjima širom svijeta, Tereza Jurić o životu u Holandiji, Fehim Zečević iz Fojnice i Fehim Aliefendić iz Zenice o vođenju vlastitog biznisa. Iz ove generacije kakanjskih gimnazijalaca dosta je i nastavnika, poput Vlatke Vukadin i Pipe Bećira iz Zenice, Jelisave Aničić iz Mostara te profesorice Vere Vidović iz Sarajeva.
Neki iz objektivnih razloga na ovo nezaboravno druženje nisu mogli doći: iz Kaknja Hasna Imamović, Zagreba Dubravka Jurković, Tuzle Mijo Franković a iz Bijeljine Ranko Subotić. Za iznenađenje se, međutim, pobrinula Slavica Iviš iz Švedske, koja je, uz lijepe pozdrave, svojim školskim drugarima poslala i slavljeničku tortu.
Kakanjskih maturanata iz školske 1965./66. godine pripadali su mladima koji su u to vrijeme svjedočili pojavi hipi pokreta i bitlsomanije u svijetu, kao i demokratskim pobunama 1969. godine protiv tadašnjeg totalirizma i traženju većih građanskih sloboda. To su Kakanjaci čiji roditelji i djedovi su gradili Rudnik i podizali Kakanj, ostavljajući u naslijeđe mladim generacijama jedan urbanizirani grad s europskom kulturom, bosanskim običajima i prepoznatljivim identitetom. Većina tih 39 tadašnjih maturanata nakon gimnazije završila je fakultet i u radnom vijeku su bili u Sarajevu, Zagrebu, Tuzli, Mostaru, Bijeljini, Zenici, Fojnici, Kaknju i u još nekim gradovima BiH, ali i van naše države ugledni i priznati inženjeri, ljekari, ekonomisti, sudije, pravnici, profesori, nastavnici, turistički radnici i novinari, a neki od njih su i danas uspješni poduzetnici u vlastitim firmama.
U znak zahvalnosti za sve ono znanje što im je u gimnaziji u vidu znanja podario profesor Emir Omeragić, slavljenici su mu poklonili umjetničku sliku i na taj način odali priznanje za one vrednote koje su stekli u srednjoj školi. Dogovor je da se nakon pet godina ponovo nađu na ovo istom mjestu i zajednički podijele uspomene i radosti o davnominulom vremenu.
Raif Čehajić