SPONZORISANI ČLANAK
Na Lokalnim izborima 2. oktobra Kakanjci će moći birati između četiri kandidata za načelnika. Kandidat ispred SDP BiH je Adnan Čobo. U intervjuu za Kaportal.ba Čobo govori o sebi, Kaknju i svojim planovima ukoliko dobije povjerenje građana…
Ko je Adnan Čobo?
Jedan običan kakanjac srednjih godina, dekadentan odlikaš, ranije svestrani sportista, u periodu „Nevladinog sektora“ – „Socijalni radnik“, a po struci i zanimanju diplomirani pravnik, sa 15 godina radnog staža…
Šta Vas je motiviralo da prihvatite kandidaturu za načelnika?
Nekvalitet i bezobrazluk određenog broja ljudi iz svijeta BH politike, a posebno njihovo manipulisanje našom javnošću. Isto tako, namjera da pokažem primjerom i dam do znanja da u BH društvu postoji veliki broj talentovanih, sposobnih mladih ljudi, običnih građana, međutim tihih, nenametljivih, posvećenih svom životu i struci, koji kao takvi ostaju bez šanse u ovom društvu a da ne kažem i sa strane zajednice ostaju zanemareni i neiskorišteni.
Jedan ste od četiri kandidata za načelnika Općine, uz to najmlađi kandidat do sada, šta su Vaše prednosti u odnosu na protukandidate?
Ostale kandidate prilično poznajem kroz život. U užem i u širem smislu.Radi se o cijenjenim građanima ovog grada koje i sam cijenim, te zaista nijednom od njih ne bih imao izreći nikakvu personalnu zamjerku.
Ne bih izdvajao ni svoje prednosti jer ne smatram ove izbore takmičenjem ni nadmetanjem u smislu „ko je pametniji“ „ko je ljepši“, nit sam i u jednom trenutku pravio od kampanje reality show.
Moja politčka ambicija, vezana je prvenstveno za vrlo jaku, razvijenu – “pametnu” i građansku BiH, zemlju slobodne misli i visokog standarda.
Koji su najveći problemi s kojim se suočavaju građani i općina i kako ih namjeravate riješiti?
Tri su osnovna problema s kojim se susrećemo u ovom periodu kakanjske stvarnosti.
Pitanje niskog standarda, koji je vezan prvenstveno za lošu politiku na državnom nivou, a koja se poslije toga odražava na uopšte nizak standard građana te na male mogućnosti lokalnih politika. Sljedeća dva najveća problema su sigurno nezaposlenost i infrastruktura.
Ono što bi zasigurno uradio, kad bi bio u prilici to je da bi promijenio redosljed prioriteta, te da bi na prvo mjesto postavio ljude..a na drugo infrastrukturu.
U čemu vidite najveći razvojni potencijal općine i imate li plan kako ga iskoristiti?
Kakanj je postao zatvoreni grad i on se na neki način mora otvoriti, kako bi cirkulisali i ljudi i kapital. Vidjeli smo na primjeru Viteza šta u ekonomskom smislu znači biti „pored puta“.
Ideja koja kao regionalni projekat može odigrati veliku ulogu za Kakanj jeste otvaranja grada prema Zavidovićima, putem preko Ponijera, koja podrazumijeva mnogo aspekata napretka.
Drugi vid otvaranja grada je zasigurno izlazak uspješnih kakanjskih preduzeća na BH pa čak i na regionalno tržište poslova i kapitala, na što bi se poticaji prvenstveno trebali odnositi, jer svjež, zdrav i zdravo iskoristiv kapital je zasigurno ono što sada gradu treba.
Kako riješiti problem od 7000+ nezaposlenih?
Bez obzira na statistike, broj zaposlenih i brojke koje se spominju moraju podleći reeevidencijama. Zasigurno je da na momente izgleda kao da Kaknju sveukupno ne živi toliko stanovnika a kamoli da ima toliko nezaposlenih.
Ono što je strašnije od brojeva je da u trenutnim postavkama postoji realna nemogućnost tržišta radne snage da istu apsorbuje.
Treba promijeniti trenutne postavke te pod hitno otpočeti sa projektima Javnih radova, koji bi trajali stalno a ne samo par mjeseci pred izbore. Javni radovi su zasigurno prvi i obavezan korak u rješavanju pitanja nezaposlenosti. Na tom polju spreman sam rizikovati i ići do kraja. Javni radovi podrazumijevaju kvalitetne ideje, kvalitetne investicije, a talentovane menadžere i privrednike koji su već dokazali da su sposobni nositi se sa vrlo zahtjevnim rješenjima i zadacima, već imamo.
Planovi za kulturu i sport?
Sistem je već uspostavljen i funkcioniše vlo dobro. Imamo vrlo jaku Javnu ustanovu za kulturu i sport sa sposobnim mladim ljudima koji su se već dokazali i prekalili. Sigurno je da im treba dati podršku i u budućnosti, da se razvijaju, šire tim, napreduju, da svoj potencijal iskoriste na najbolji mogući način.
Pitanja raspodjele novca iz budžeta za sportske klubove su neka od pitanja koja moraju biti urađena pravedno, tj. određenim standardom. Sigurno je da bi maksimalna moguća podrška bila upućena na adrese svih korektnih sportskih klubova u gradu.
Kakanj ima velki turistički potencijal, kako ga iskoristiti?
Prije svega otvaranjem grada. I po pitanju kvaliteta stranih investicija i u infrastrukturnom smislu, i prema Zavidovićima preko Ponijera i prema Zenici preko Ribnice i Arnauta. Izgradnja kvalitetnog putnog prstena „Kakanj – Brnjic- Ponijeri – Kraljeva Sutjeska – Kakanj. Projekat izgradnje najvećeg doma za stare i iznemogle na području zračne banje Ponijeri – Tajan bi zasigurno promijenio dosta na području Općine Kakanj a posebno po pitanju turističkog potencijala. Kraljeva Sutjeska, Bobovac, kao i Banja Tičići i njeni energetski i zdravstveni potencijali su isto tako teme za sebe i megaprojekti. Svaki zahtjeva veliki broj učesnika u svim fazama projekta ukoliko bi se u iste ušlo.
Koji su prioriteti što se tiče infrastrukture?
Uopštena definicija infrastrukture je da je to sistem koji kao cjelina treba da bude održavan neograničeno, posebnim standardom i kontinuranom izmjenom i promjenom svojih djelova. Sistem zasigurno već postoji postoji i funkciniše, to proizilazi iz same definicije.
O pitanju standarda svih urađenih i planiranih poslova treba posebno razmisliti i nametnuti ga kao bitno. Primjer, kao zemlja i kao gradić imamo veliki broj sela, pa da imamo određeni standard „Seoskog puta“ po pitanju dimenzija, a posebno da uzmemo u obzir i pitanja kvaliteta pripreme kao kvaliteta asfalta, jer često smo primorani da zbog nedostatka novca vršimo neke improvizacije koje se pojavljuju kao kratkoročna rješenja. Prioritet je sigurno i uključivanje u što većoj mogućoj mjeri i drugih nivoa vlasti, kao i potenciranje onoga što su nam ostali dužni po pitanju određenih rješenja prilikom izgradnje autoputa. Vodovod funkcioniše prilično dobro, grijanje će se ubrzo susresti sa zastarijevanjem svoje infrastrukture, tu bi trebali biti spremni sigurno za jednu vrstu megaprojekta a u kojem će ga pravcu strukture izdefinisati, vidjećemo. Planiranje infastrukture po pitanju planiranja širenja grada je jedan dugoročan projekat. Problem neplanski izgrađenih naselja u samoj blizini grada će vrlo brzo postati aktuelan, te bi na njega trebalo obratiti posebnu pažnju. Sigurno bi u najmanju ruku bilo potrebno sačiniti projekte planske i tipske izgradnje te ih predstaviti kao obavezne, jer radi se o naseljima koja su praktično na par desetina metara od grada.
Radili ste u NVO sektoru sa mladima? Jeste li identificirali osnovne probleme mladih i način na koji ih riješiti?
Radio sam šest godina u nevladinom sektoru a posebno i cijelo vrijeme na projektima resocijalizacije. Radio sam sa svim kategorijama mladih ljudi i ulazio u sve rizične i manje rizične grupe istih.Posjedujem i certifikat Profesionalca u oblasti zaštite mladih, izdatog od strane Nezavisanog biroa za humanitarna pitanja „IBHI“, Inicijative za bolju i humaniju inkluziju.
Prva stvar koja moramo učiniti je sigurno jačanje službe socijalne zaštite, koju nažalost ne shvatamo dovoljno ozbiljno. Sigurno je da su i služba i centri socijalne zaštite potcijenjeni te da je opseg djelovanja ovih službi sveden na ispod svih minimuma. Zašto ovo napominjem. Zato što je korijen mnogih problema društva, manjih, veći pa i najvećih, ima svoj uzrok upravo u nedostatku socijalne brige. Sigurno je da bilo potrebno angažirati mnogo veći broj socijalnih radnika kao i pratećih stručnjaka, psihologa, te vratiti tim zvanjima značaj i vrijednost koju sigurno zaslužuju. Jer što se mene tiče, a to je zasigurno i činjenica dobar socijalni radnik, dobar psiholog, vrijedni su isto kao i dobar inženjer elektrotehnike. Nisam slučajno sa temom krenuo od centra za socijalni rad, vjerujte, ako probleme ne krenemo rješavati na pravom – ključnom mjestu, sve ostalo su improvizacije.
Nevjerovatna je ovako mala mogućnost za apsorbovanje radne snage od strane društva. Nevjerovatno je da imamo djecu poginulih boraca i branitelja sa VSS-om na birou za zapošljavanje..
Nevjerovatan je ovoliki broj mladih sa završenim državnim fakultetom na birou. Nameće se pitanje, kako i šta i kome država planira kad je školstvo u pitanju.
To je direktna krivica i odgovornost društva i države. Sigurno je da su to skupine mladih ljudi koje treba i bilo bi obavezno zaštiti, a da ne kažem i na neki način zadržati u ovom društvu, kako bi zadržali bilo kakav kvalitet istog, i kako ne bi pali ispod minimuma svih minimuma kvaliteta.
Spreman sam na ovom polju uraditi određene vrlo ozbiljne konkrektne i hitne mjere i poteze.
Druga kategorija mladih su „majstori svog zanata“, zanatlije i ostali. Pokretanje javnih radova kao obavezan elemenat razvoja, uz podršku domaćih privrednika, kao i ukrupnjivanje i uozbiljavanje općinskih podsticaja, s namjerom pokretanja dugoročnijih i opstojnijih projekata.
Društvo koje je humano nijednog svog člana ne smije ostaviti nezbrinutim. Ako se radi o nemogućnosti zaposlenja onda mora raditi socijalna pomoć. To je standard. Pa ko je na socijalnoj pomoći neće imati 1000 KM, ali hoće 200 KM. Inače, što će nam onda društvo i država.
Ako ostavljamo svoje ljude ne cjedilu, šta bi lijepo mogli od njih očekivati. To je minimum. Od toga se kreće. Za nadgradnju je lakše.
Imate li komentar na aktuelna zapošljavanja u Javnim preduzećima?
Tužno je da se zapošljavanje određenog broja radne snage u našem gradiću smatra događajem godine. Još je tužnije da se „u dan“ preklapa sa dešavanjem lokalnih izbora. Mnogo će ljudi ostati razočarano, tako da se začarani krug nastavlja. Perspektive Kaknja sigurno nisu u oblasti rudarstva, i to sam govorio tokom svoje kampanje. Čak i ako govorimo o eksploataciji prirodnih resursa vrlo brzo bi se akcenat mogao pomjeriti na eksploataciju nekih drugih mineralnih sirovina, koje bi mogle preuzeti primat eksploataciji uglja. Za promjenu kursa i perspektiva u razvoju, potreban je širi konsenzus na području Općine, koji je međutim neophodan, ukoliko želimo zadržati mogućnost povećanja standarda i povećanja sveukupnog kvaliteta života.
Širi konsenzus uspješnih, vrijednih i sposobnih kakanjskih ljudi iz svih segmenata življenja, bi bio neophodan ukoliko od Kaknja imamo namjeru napraviti ekonomsko čudo. U ovakvoj BiH, biti uspješan, podići standard za duplo…To bi bilo ekonomsko čudo…
I na kraju, poruka građanima…
Ako se Kakanj, izbori za status radničkog grada u srcu ovakve BiH, kakva je ona danas….Ako Kakanj pokaže da je grad slobodne misli…Otvoriće se mnoga vrata…Za dobre ljude, dobra pare i kvalitetne investicije…Za dobar Kakanj, svjetski gradić…Gradić za sve nas…
