Maksuma Topalović, izvršna direktorica UG „Alternative“ Kakanj bila je učesnica dvodnevne konferencije „Naša voda?“ u Zagrebu u okviru projekta INTRA WASP – Povećanje transparentnosti u vodnim i prostornim resursima, u organizaciji Zelene akcije i uz finansijsku podršku Europske unije.
Konferencija je tretirala više tema kao što su: analize hrvatskog sustava koncesija za crpljenje vode radi flaširanja i prodaje na tržištu, flaširanje vode u Hrvatskoj, modele javno-privatnog partnerstva u vodnim uslugama te temu lokalnih (divljih) vodovoda u kojoj je i Topalović uzela učešće.
Legalizacija lokalnih vodovoda započeta je uz podršku projekta UG “Alternative” Kakanj pod nazivom “Održivo i odgovorno upravljanje lokalnim vodovodima” podržanog sredstvima EU kroz projekat Zelene akcije – mreža zagovaračkih NVO za održivo korištenje energije i prirodnih resursa u zemljama zapadnog Balkana i Turskoj. Projekat podržava i Općina Kakanj.
Maksuma Topalović je uokviru teme Lokalni (divlji) vodovodi naglasila kako se ne radi o divljim vodovodima jer su i u bivšem sistemu trebali proći proceduru izgradnje i dobijanja dozvola za izgradnju uključujući vodnu dozvolu. Kod većine lokalnih (kod nas se još uvijek među građanima koristi termin seoski vodovod) vodna dozvola je davno istekla i treba je obnoviti.
Govorila je o Općini Kakanj kao primjeru dobre prakse nastojanja uređenja upravljanja lokalnim vodovodom od strane korisnika. Izlaganje je uključilo primjer pilot projekta – vodovod Lipnica sa opisanom procedurom osnivanja Odbora za vodovod i uspostavljanja Pravilnika o upravljanju uključujući naplate za održavanje sistema vodosnabdijevanja, mjere zdravstvene i sanitarne zaštite vode i druge elemente u procesu legalizacije vodovoda. Istakla je primjer deset legalizovanih vodovoda koji su dobili vodne dozvole.
“Ovo je primjer uspješnog upravljanja u zajednici uz podršku Općine Kakanj i plan da se ova oblast uredi. Nedostataka ima, kao npr.: neredovne platiše, otpor prema promjenama, pitanje funkcioniranja Odbora za vodu u okviru Mjesne zajednice ili u drugoj formi i slično ali s druge strane vidljiva su poboljšanja u dostupnosti i zaštiti vode, te zdravstvenoj ispravnosti.”, kazala je Topalović u izjavi za Kaportal.ba.
Proces legalizacije
“Najveći problem je nedostatak projektne dokumentacije kod većine vodovoda. Naime, u vrijeme kad su građeni, a s ciljem da voda bude dostupna svima nije se uvijek insistiralo na ovjerenom projektu od strane certificiranih lica i agencija. Danas se moraju imati baš takvi projekti i to je najveći trošak u procesu legalizacije. Jasno je da će se za neke vodovode tražiti rješenje kroz izradu izvedbenog projekta.
Druga mogućnost za lokalne vodovode jeste da se spoje odnosno stave pod upravljanje javnog komunalnog preduzeća. Većina lokalnih vodovoda u Kaknju nije za tu opciju s obzirom da su vodovodi u cjelosti ili djelimično građeni sredstvima korisnika te da isti izdvajaju mala sredstva za održavanje vodosistema. Neke vodovode ne žele prihvatiti ni javna komunalna preduzeća s obzirom da je njihova infrastruktura prilično stara i trebaju velika ulaganja u poboljšanja.
Kako god, opredijelili se za jednu ili drugu opciju korisnici trebaju znati da će trebati donijeti odluku legalizacije. Mogu osnovati svoje odbore i kreirati svoje cijene ali na sebe preuzeti i obavezu održavanja sistema vodosnabdijevanja i zdravstvene ispravnosti vode. Ono što kornisnici trebaju znati jeste da ne plaćaju vodu već dovod vode, od izvorišta do česme.”, kazala je Topalović.
Na dileme i pitanja u vezi zdravstvene zaštite, Topalović je istakla da su i lokalni vodovodi jednako kao i gradski vodovod kojim upravlja gradsko JP u obavezi donijeti Plan zaštite te da je provjera i kontrola u nadležnosti općinskog vodnog inspektora.
“Građani su ti kojima je u interesu da zaštite svoje zdravlje i sigurno je da će voditi računa o kvaliteti vode. Ne postoje podaci da su češće epidemije ili zagađenja na lokalnim u odnosu na gradski vodovod. Dilema u vezi odvodnje vode, također zahtijeva planiranje. U Kaknju na primjeru lokalnog vodovoda Lipnica Općina je prepoznala i podržala namjere stanovništva da urede oblast vodoopskrbe te odobrila sredstva za izgradnju prve faze kanalizacionog sistema za odvodnju otpadnih voda. Prema tome, preporuka bi bila da jedinice lokalne samouprave prate i podržavaju namjere korisnika lokalnih vodovoda da pravilno urede oblast vodosnabdijevanja. Također, što se tiče dileme da li lokalni vodovodi mogu aplicirati na sredstva, sasvim je jasno da tek po legalizaciji mogu aplicirati na budžetska i druga sredstva samostalno ili u okviru programa Općine.”, kazala je Topalović.
Konferenciju je pratio veliki broj novinara a aktuelnost tema privukla je brojne učesnike iz vladinog i nevladinog sektora. Na kraju panel diskusije o lokalnim vodovodima Vesna Trbojević (Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, načelnica sektora djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje kazala je da bi to mogao biti uspješan model i u Hrvatskoj ali da se njima niko nije obratio sa takvom inicijativom.
