Goraždanka Melisa Sijerčić-Rahman živjela je skoro dvije i po godine u tišini, a prve zvukove ponovo je čula u šestom mjesecu trudnoće. Ovaj medicinski fenomen potvrđuje otkriće američkih naučnika da fetus preko posteljice obnavlja i ćelije majke, a u porodici Rahman predstavlja potvrdu da se, uz jaku nadu, želju, ljubav i vjeru, i čuda mogu desiti.
Vještačko uho
Ljubavna priča Adisa i Melise, Kakanjca i Goraždanke, začeta je na društvenim mrežama, a već nakon petnaestak dana, krunisana je brakom. Nakon primjene lijeka “gentamicina” zbog upale žuči u kombinaciji s oboljenjem bubrega, već je tada bila izgubila sluh. Imala je ugrađen kohlearni implantat, vještačko uho koje proizvodi robotizirane, metalne i jake zvukove, uz pomoć kojeg je Melisa povremeno mogla komunicirati s okolinom. Oslanjala se i na čitanje s usana.
– Oboje smo vjernici i oboje znamo da je svako iskušenje od Allaha i ja sam tako tu sudbinu i prihvatio. Zaljubio sam se u njenu ličnost, u ono što je ona, a kako izgleda i ima li neki problem, apsolutno me nije interesiralo. Ja sam još prije toga zamolio Gospodara da ona bude moja supruga i Allah, dž. š., uslišio je tu dovu, a kada mi je rekla da ima problem, ja sam to doživio kao da nosi naočale – kaže Adis.
Tada su živjeli u Kaknju. Melisa je imala rizičnu trudnoću.
– Plašila sam se tokom cijele trudnoće da navečer ili kada se kupam, dok ne koristim implantat, neću čuti svoje dijete kako plače. Bojala sam se tih situacija i ne znam je li svemu doprinijela i ta moja tolika želja, moja vjera da je to moguće. Nikad nisam rekla: “Bože dragi, vrati mi sluh”, već: “Daj mi snage da budem budna u momentu kada plače, da osjetim taj majčinski instinkt, da bude duplo jači” – kaže Melisa.
Iako je počeo sasvim uobičajeno, dan kada joj se vratio sluh i prvu jutarnju kafu zauvijek će pamtiti.
– Komšija pored nas je renovirao kuću i vidjela sam kako jedan dio skele pada. Vidjela i čula. Tek sam nakon nekoliko sati ugledala implantat na stolu. Nemoguće je opisati emocije koje sam osjećala tada, dok mi je moje nerođeno dijete, to biće koje sam nosila ispod srca, vraćalo sluh – kaže Melisa.
Matične ćelije
Za pet dana, sluh joj se potpuno vratio, a sretni roditelji poslije su pročitali da se upravo u šestom mjesecu trudnoće kod djeteta razvija čulo sluha.
– Doktori su nam potvrdili da je bilo slučajeva koji nisu vezani samo uz sluh nego i uz vid. Čak je bilo i trudnica koje su preživljavale jake srčane ili moždane udare i beba je sve to, putem matičnih ćelija, obnovila – dodaje Melisa Sijerčić-Rahman.
Preslatki dječak danas ima nešto više od tri godine i tek toliko strpljenja da koju minutu pozira s roditeljima. Zove se Kenan. Zahvaljujući podršci kolega, Melisa je ubrzo nakon ugradnje implantata nastavila raditi na Odjeljenju intenzivne njege u Kantonalnoj bolnici Goražde. Trenutno je na trudničkom bolovanju, radujući se novom djetetu. Adis je informatičar i u Goraždu traži posao.
Posvetila se vjeri
Melisa je dijete muslimana i katolkinje, Abduselama i Ljiljane, pa su se u njenoj kući obilježavali Bajram, Božić i Uskrs. Vjera nikad nije bila u prvom planu.
– No, kad sam ostala gluha, ja sam samo čula ezan u glavi. Bojala sam se da ću umrijeti, jer ljudi koji nisu otvorili Kur’an i dožive takvo nešto, svašta pomisle. Tako se rodila želja i posvetila sam se vjeri. Meni je to bio neki znak, našla sam snagu i nijedan dan nisam provela žaleći zbog onoga što mi se desilo nego kao Božiju blagodat – ističe Melisa.