O sedamdesetosmogodišnjoj nani Safiji Mahmutspahić iz Kaknja koja je poznata po svojoj humanosti pisali su mnogi.
Tokom mjeseca ramazana iako oronulog zdravlja nana je svoj obavezu izvršila na najbolji mogući način. Post, ibadet i učenje u toku mjeseca ramazana sastavni su dio njenog života.
Podsjećanja radi, nana Safija, kroz čiji je dom prije rata prošlo 33 djece bez roditeljskog staranja u dogovoru sa kakanjskim Centrom za socijalni rad, primala je i odgajala brojnu napuštenu djecu.
Safija danas nije u kontaktu ni sa jednim djetetom koje je čuvala.
“Nekako, svi su se razišli po bijelom svijetu i da nije bilo nesretnog rata možda bi i znala gdje se nalaze. Evo ide bajram, a nana ko i svaka nana napravit će kolače, one starinske, da me podsjete na ljepotu ramazana i ramazanskog bajrama. Nisam više dobrog zdravlja, a i godine su.” tu kazuje nana Safija.
Sin Alija koji je 90-postotni ratni vojni invalid i čija je supruga umrla 1995. godine i sam je ostao sa četiri sina, o kojima se također brinula nana Safija.
“Moji unuci će meni doći na Bajram, a oni po bijelom svijetu, ko zna možda me i iznenade.” kroz suze nam kazuje nana Safija.
Prisjetila se i Bajrama kada se je malo bolje živjelo.
“To je jedna radost za sve nas. Uvijek je drukčije mirisalo za Bajram nego za neki drugi dan, a i svijet se nekako promjeni. Nekakava dobrota uđe u narod pa neke ne možeš prepoznati.” kaže nana Safija.