Ekipa „Građevinsko-montažno Kakanj“ je novi-stari pobjednik Opštinskih radničkih-sportskih igara, sastavljena od provjerenih fudbalera, koji se već dugi niz godina pojavljuju na fudbalskoj sceni. Među istaknutije igrače ove popularne trofejne ekipe, spada, svakako, i Šefik Pandžić, više poznat po nadimku Čejvo. Ovaj naizgled krhki, slabunjavi i crnoputi dvadesetčetverogodišnjak, predstavlja udarnu snagu tima. Upravo njemu pripadaju velike zasluge što je GMK ponovo pobjednik. Naročito se istakao u završnim, finalnim susretima, koji su, upravo, protekli u znaku građevinara, kada su Čejvo i drugovi, glatko i s lakoćom, savladali oba suparnika. I zasluženo, i ove godine, ponijeli najvredniji trofej.
Šefik Pandžić dobro je poznat kakanjskoj, pa i široj fudbalskoj javnosti. On, naime, već nekoliko godina, s dosta uspjeha, nastupa u FK Mladost i jedan je najpouzdanijih fudbalera. Obično nastupa na poziciji desnog beka, ističe se beskompromisnom i oštrom igrom, velikim zalaganjem i htijenjem i daje ton igri Dobojlija. U posljednje vrijeme, bolje reći dolaskom trenera Ranka Subotića, sve više se pojavljuje u vezno-manevarskom redu. I ova uloga mu odgovara, jer neumorno trči svih devedeset minuta, a zna „stati“ na loptu i pripremiti šansu isturenim napadačima. U to smo se najbolje uvjerili na utakmici sa Goricom, kada je uz golgetera Koljenovića, bio istinski junak meča. Od njega je sve polazilo, naime sve akcije Mladosti, znalački je „gradio“ igru i bio nerješiva zagonetka za odbranu gostiju.
Svojom agresivnošću, fanatičnom borbenošću i, prije svega, simpatičnim izgledom, zadivljuje i osvaja naklonost navijača. Čejvo je uvijek u prvom planu. Bilo da se radi o nastupima na opštinskim radničko-sportskim igrama ili o utakmicama Međuopštinske fudbalske lige. Svugdje ga znaju i poznaju, simpatišu i cijene.
Šefik Pandžić ne voli da govori o sebi i svojim fudbalskim igrama. On, u stvari, sve kazuje loptom na terenu. Fudbal je, inače, njegova jedina ljubav. Od malih nogu druguje sa popularnom „buba-marom“. Oduvijek je želio da postane „pravi“ igrač. Međutim, njegove predispozicije, ali još životni i radni uslovi, nisu omogućili da njegov raskošni talenat dođe do punog izražaja. Zaista, velika šteta, jer je fudbalski dobro potkovan.
Preneseno iz: Kakanjske novine, broj 191, 15. novembar 1985. godine