O ovom veoma važnom historijskom događaju za ove prostore,zaista ne znam da li se danas u nastavnim planovima pridaje značaj ovom događaju, osim u školama i fakultetima koji su vezani za rudarstvo, ja ću pokušati da nadomjestim zasluženi pomen na Husinsku bunu.Iznenadi me ponekad kako ljudi u Bosni i Hercegovini malo znaju ili uopće ne znaju šta se tih dana događalo u Tuzli, odnosno u mjestu Husinu. Sreća pa je Sava Mrmak snimio film o ovome, a urednici državne televizije sjete se da ga emitiraju na Dan rudara.
Nakon završetka I svjetskog rata rudnici postaju predmet bezobzirne eksploatacije, a sve sa ciljem da se vladajući nivoi što brže obogate. Takav odnos prema rudnicima i radnicima se nastavlja i tokom idućih nekoliko godina. U periodu 1918.-1920. rudari u svim rudnicima u BiH su bili nemilosrdno plaćeni i nisu imali nikakva prava. Zbog toga je 21. decembra 1920. godine došlo do generalnog štrajka rudara Kreke, Zenice, Kaknja, Ljubije, Mostara i Breze.
Osnovni zahtjevi su im bili povećanje plata i bolji uslovi za rad. Štrajku su se pridružili i metalci. Obustava rada u svim rudnicima je bila potpuna, njih 4800 stupa u štrajk, svjesni da samo borbom mogu postići svoja prava.
Na radnim mjestima su ostali samo oni koji su bili potrebni zbog zaštite rudnika od požara i poplave. Istog dana Vlada je poslala ultimatum u kojem se rudarima nalagalo da, ako se u roku od tri dana ne vrate na posao, gube poslove i pravo na korištenje državnih stanova.
Štrajk je imao i prve žrtve 27. decembra, kada su se sukobili rudari Kreke i žandari. Poginulo je sedam, a ranjeno više desetina rudara, dok je oko 400 štrajkača uhapšeno. To je izazvalo revolt u cijeloj zemlji, pa se bune rudari i van BiH. Na kraju je ustanak ugušen u krvi i rudari su morali da se vrate na posao. U Tuzli je tokom januara i februara 1922. održano i suđenje. Optuženo je 350 rudara, a suđeno je samo dvadesetorici. Jure Kerošević osuđen je na smrt vješanjem zbog ubistva žandara, a ostalih 10 rudara na zatvorske kazne od 1 do 15 mjeseci. Ponovo su izbili neredi i protestne akcije, ne samo u zemlji, nego i u inostranstvu, pa je vlast preinačila smrtnu kaznu u dvadesetogodišnju robiju. Nakon ovog događaja je vlast počela da se više brine o rudarima, njihovim pravima i uslovima rada. Početak ustanka i sam događaj su ostali upamćeni kao velika prekretnica za rudare, pa se od 1945.god. do danas u BiH slavio se dana rudara 21. Decembar.
Kada je prije 95 godine 5000 rudara krenulo u otpor protiv državne vlasti koja ih je prevarila, vodili su se samo jednim ciljem – spasiti moral i dostojanstvo svakog čovjeka. U bunu su išli iz solidarnosti prema drugima i drugačijima. Tako bi Husinska buna i danas mnogima mogla poslužiti kao lekcija života.
Interesantna je transformacija mladih ljudi koji se zaposle na rudniku sa dvadesetak godina izgledaju kao atlete, a u penziju odu kao starci bez obzira što imaju beneficirani radni staž i jako rano odu u mirovinu. Spoj ugljene prašine i znoja njihova lica toliko izbora da rudar sa pedeset godina izgleda kao neki penzioner od sedamdeset koji je svoju mirovinu stekao radom negdje u kancelariji.
Posao rudara jedan je od najtežih poslova, a njihov hljeb ima sedam kora. Kako i kaže rudarska hima:
„Nek’ rudare uvijek prati slava, pos’o taj je ponos sviju nas, nek nedostaje im svjetlost dana, njihov rad je domovini spas, zato sinovima rudnika i rova bratski ruke stisnimo svi, nek’ sretno vijek, nek’ sretno vijek, nek’ SRETNO uvijek prati nas.“
Svim rudarima sretan Dan rudara
Enijad Strika
ing. rudarstva