Prošla je godina od kada je u klizanju ogromnog brda rudničke jalovine u Barama kod Kaknja život izgubila Samira Kovačević (36), a bez krova je ostala 61 osoba. U toj januarskoj noći na samom početku prošle godine, Bare su bile bez struje, a sna nije bilo ni u udaljenijim kućama od brda koje se sručilo na barake u podnožju.
Bolni krici
Reporteri “Dnevnog avaza” posjetili su ovo naselje. Na jednoj od napuštenih kuća stoji natpis “In memoriam, Bare 2015”. Nema ni pasa lutalica. Samo tabla upozorenja “Zabranjen prolaz, klizište”. Kako su dan nakon klizišta slike nesreće nastale, tako su i godinu poslije ožiljci vidljivi. Te noći, sve su službe došle da pomognu, policija, vatrogasci, Hitna pomoć. Mještani su ostali bez kompletne imovine, kuća, stoke, nisu uspjeli spasiti čak ni dokumente.
Djeca u blizini klizišta (Foto: M. Kadrić)
Projekt sanacije deponije je na čekanju. Na čekanju trajnog stambenog rješenja je i 16 porodica čije su kuće u zoni rizika, dok je deset porodica čija je imovina uništena, u međuvremenu adekvatno stambeno zbrinuto. Općina, na čelu s načelnikom Nerminom Mandrom, kako je i obećano, preuzela je odgovornost na sebe i mještanima koji nemaju mogućnost pronalaska smještaja, osigurala krov nad glavom.
Oni koji su ostali na Barama, i danas se sjećaju bolnih krika Sedike i Belme Merdić, koje su satime bile ispod ruševina dok su ih vatrogasci, pripadnici lokalne Civilne zaštite, pokušavali izvući zajedno s četom rudara kakanjskog Rudnika. Jedan od njih bio je i Mirsad Muharem.
Svi na nogama
– Vidite i sami da je sve ostalo isto. Pusto. Ruševine su tu, ljudi su otišli. Neće se oni nikada vratiti na Bare – govori Muharem.
Klizište se zaustavilo nekoliko metara od njegove kuće.
– Nama su rekli da je sigurno i da se zemlja više neće pomjerati – kaže Muharem.
U neposrednoj blizini ogromne mase zemlje u vrijeme naše posjete djeca iz drugog naselja uživala su u sankanju. Ne mare za klizište.
Sinan Ramić, čija kuća nije bila ugrožena klizištem, prisjetio se januara prošle godine.
Sinan Ramić pokazuje uništene kuće svojih komšija (Foto: M. Kadrić)
– Svi smo bili na nogama. Dok jutro nije svanulo nismo ni znali koliko je brdo palo na kuće naših komšija. Strahota. Sjećam se da je nakon klizišta snijeg sipao kao iz rukavice – govori Ramić.